Il Divo [2008]

Il divo: La spettacolare vita di Giulio Andreotti
Indigo Film, Lucky Red, Parco Film
Režija: 
Paolo Sorrentino
Scenario: 
Paolo Sorrentino
Zemlja proizvodnje: 
Italy | France
Jezik: 
Italian | English
9.0
9
Mario: Montanelli said: "de Gasperi and Andreotti went to mass together, everyone thought they did the same thing, but it wasn't so. In church De Gasperi talked to God. Andreotti talked to the priest."
Andreotti: Priests vote. God doesn't.
 
Retko kada se pruža prilika da gledam filmove koji me nadanjuju i impresioniraju u isto vreme svojom maštovitošću, inventivnošću, a jednako su duhoviti, vulgarni, bezobrazni, smeli i nekonvecionalni. Il Divo došao je u bioskope širom planete ovenčan nagradom kritike u Kanu 2008. god. Potpuno zasluženo. Uz Gomorru, to je i bio najbolji film koji dolazi iz matice neorealizma, i grada koji predstavlja simbol davne imperije, a govori o čoveku čija kontroverznost i misterioznost poprimaju oblike imperijalizma i diktatorska u demokratskom sistemu.
 
Ne sećam da sam se ikada ovako lepo zabavio gledajući film o bilo kom političaru. Il Divo je, ma koliko zvučalo neverovatno, dinamičniji od većine filmova 2008 godine, uključujući i prekookenaska ostvarenja. Toliko je brz u listanju istorije i događaja jedne države, da je potrebno drugo gledanje, ili barem uvid u enciklopedijske podatke, da bi se jasnije pratio. Srećom, ovdašnji ljubitelji i poznavaoci istorije, mahom nisu uskraćeni za poznavanje Cosa Nostre, Kamorre, političara kao sto su Aldo Moro, sudija kao što je bio Falcone. Ostalo se već nekako pohvata, ali ono što najviše impresionira je rad Paola Sorrentina. On nijednog momenta ne zaboravlja i ne ispušta nit. Koristeći Fukasakuove narativne elemente i stilske matrice, principe i majstorske trikove, Sorrentino ne opterećuje gledaoca sudbinom političara, ministara i vojnih zvaničnika, već nekonvecionalno, gotovo stripovski razlistava njihove živote i na taj način se vešto poigrava i zabavlja, usput koristeći efektne kompozicije.
Giulio Andreotti je bez sumnje jedan od najmudrijih političara ikada prikazanih na filmu. Njegov govor pleni veštinom kakvom su se mogli podičiti grčki filozofi. Često koristeći metafore i narodne izreke, on uspeva da i najočigledniju činjenicu i dokaz izvrne i preobrati u svoju korist. Pleni groteskno smešnom pojavom, smirenošću i elegancijom, a sjajno ga oslikava Toni Servillo.
 
Soundtrack je posebna priča. Da li neko pamti možda muziku iz filma Nixon recimo? Teško. Il Divo ima mnoštvo prepoznatljivih melodija, vešto ukomponovanih u celinu, a Sorrentino na kraju vica pušta mega-hit iz 80ih grupe Trio - Da, Da, Da, samo da bi jos više začinio ceo projekat i učinio ga još više kontroverznim i besmrtnim.